Evolutivne nepovoljnosti sebičnosti

Nova studija procesa evolucije sugeriše da i sama priroda osporava taktiku stavljanja jedinke iznad kolektiva.

meerkatČlanak objavljen u časopisu Nature Communication sugeriše da su prethodne teorije o evolutivnoj favorizaciji “pobednika” nisu bile sasvim tačne. Koristeći scenario iz naučne discipline po imenu teorija igara, tačnije “dilemu zatvorenika” tim sa Michigan State University pokazao je da bi, u slučaju da su zaista sebične osobine korišćene i favorizovane od strane evolutivnog procesa, naša (ili bilo koja druga) vrsta bi do sada izumrla.

Ponednostavljeno rečeno, u ovoj logičkoj igri, zajednička strategije kooperacije dugoročno daje bolje rezultate za sve igrače, bez obzira što je matematičar John Nash pokazao da je optimalna strategija odbijanje kooperacije.

Međutim, postavilo se pitanje odakle u tom slučaju sveprisutna saradnja u prirodnom svetu, od mikrobiološkog nivao pa sve do sisara, i zašto nije potpuno nestala, potisnuta uspešnijiom strategijom?

Michigan tim je našao odgovor – dilema zatvorenika podrazumeva nepostojanje komunikacije između dva zamišljena aktera, dok u stvarnosti to nije slučaj. Koristeći kompjuterski model, oni su uneli binarna ponašanja, poput kooperacije i sebičnosti, pokazujući da je prednost ovog drugog isključivo kratkoročna.

Sada imamo i naučan dokaz da bi zaista bilo korisno da smo timski igrači.

Hvala BBC.com za originalnu vest.

Komentari: