Počeo sam da igram, već par sati ingame. Inicijalni utisci su svakako da je igra sjajna, swordfight je definitivno nešto najbolje što sam video u gamingu.
Ali onda dolazimo do čuvenog From Software punishing game dizajna: Naprosto, igra je za mazohiste.
Pošto zaista ne vidim kako može nekome da bude zabavno da 10-20 puta ponavlja jedan te isti gameplay da bi napravio progresiju u igri. Čitam često od fanova Dark Souls i Sekiro kako jeste sve to tako, ali posle prelaska napornog boss-a (koji te ubija po xyz puta) osećaš "neverovatno zadovoljstvo".
Ej. Neverovatno. Zadovoljstvo. Bog te jebo.
To me podseća na onaj vic kad Mujo ode kod Hase kući i zatekne ga kako mahnito udara ciglom o svoj kurac. Zaprepašćen, pita ga: Pa šta to radiš bolan, jesi li poludeo...? Kaže Haso, drkam. Pa kad ti je najlepše, upita Mujo.
Kad promašim, odgovori ovaj.

Ništa, ama ništa jebeno ne predstavlja problem da se uvede difficulty setting, čime bi se bar malo olakšao gameplay što bi omogućilo da igra bude...ono, zabavna, bar za one sa slabijim refleksima.
Jebem li ga, očigledno tražimo različite stvari u gamingu.
Thank the Gods, ima trainer koji jako lepo radi, tako da može da se uživa u igri onako kako developeri nisu predvideli.
Jer uprkos svemu, jeste sjajno odrađena.