Igra Prestola: Sezona Prva
Ako niste čitali knjigu, sigurno ste očekivali vatroment i velike eksplozije u poslednjoj epizodi prve sezone GAME OF THRONES. Pa, jeste li ih i dobili?
Lepota ekranizacije koja bez kompromisa prati originalno dela (doduše, verovatno bi ovde suprotno bilo nemoguće, jer je pisac romana uključen u pisanje scenarija) jeste što nema neočekivanog – ako neko želi, uvek može da sazna šta će se desiti, ukoliko to već ne zna. Kreatori ne mogu da igraju na faktor opšteg iznenađenja, već moraju da pruže gledaocima oblikovanu viziju sveta koji je pre toga bio za svakog čitaoca individualna stvar.
Moraju da nam prodaju ono što već imamo, a to nije nimalo lako.
Ako pogledam kompletnu prvu sezonu, nema dileme, uspeli su. Zbog toga i kraj nije posebno spektakularan – nema cliffhanger-a, dramatičnih otkrića niti sličnih stvari.
U poslednjoj epizodi, dobijamo uvid u sledeću: sukob oko naslednika kralja Roberta prelazi u rat koji preti da promeni čitavo kraljevstvo, Džon Snou jaše sa Crnom Stražom u diviljinu iza Zida, gde se još veći oblaci skupljaju. Sansa je zarobljena u sviti mladog, krvožednog Džofrija, Arja dobija neočekivanu mogućnost da spase život, a u stepama Dortrakija, Deneris započinje transformaciju koja joj je upisana u krvi.
Šokovi su pali u predposlednjoj epizodi; na samom kraju, za njih nema prostora, ali ni potrebe.
Putem odlučnosti da nam, pre svega, pruže dobru dramu baziranu na likovima, ljudi iz HBO-a su snimili sigurno najbolju seriju baziranu na ”mač i magija” konceptu u 21. veku, bez obzira što ovakvih TV programa nije bilo previše.
Osim ako se ne desi nešto katastrofalno loše i nepredvidivo, budućnost GAME OF THRONES je zagarantovana ne samo za 2. sezovnu, već i u godinama koje slede.
Komentari: