Planet 51 (Planeta 51)
WALL-E je pre nekoliko godina postavio standard animirane naučne fantastike koja je usmerene mlađoj publici. Jezgro te priče je savršen lik samog robota i njegove neme, a opet savršeno razumljive ličnosti.
PLANET 51 ne poseduje ni jedan lik koji je u toj meri upečatljiv i šarmantan, ali pruža možda malo ozbiljnije i satiričnije umetničko delo koje govori o aktuelnoj temi: paranoji. Mnogo bitnije, film nudi i lek ili, bolje rečeno, alternativu za ovu vrlo modernu, društvenu bolest.
Na udaljenoj planeti, urođena vanzemaljska vrsta nalazi se u tehnološkoj eri koja je kombinacija estetike ”bele ogradice” viđene tokom pedesetih u SAD i vrlo konzervativne, nepromenjive naučne misli koja, između ostalog, tvrdi da je svemir velik gotovo neverovatnih 500 milja. Mladi Lem je tinejdžer koji treba da se zaposli i uđe u svet odraslih kada pravi svemirac, američki kapetan i astronaut Čarls Bejker sleće u njegovo dvorište.
Jedini problem jeste da na planeti vlada neverovatan strah od vanzemaljaca, koje lokalci zamišljaju kao krvožedna stvorenja sposobna da putem telekineze nametnu svoju volju. Nevoljno, Lem pomaže Čarlsu da izbegen lov na veštice organizovan od strane vojske i nađe put kući.
Animacija, dizajni likova i slične stvari nisu ispod standarda, ali isto tako ne plene posebno ni u jednom trenutku. Isto važi i za glumačku postavu i sinhronizaciju. Zbog toga, uspešnost ovog filma zavisi od načina na koji publika bira da ga gleda.
Ukoliko ga posmatrate kao lepršavo, dečije ostvarenje koje mogu da gledaju odrasli, nećete naći mnogo toga zanimljivog.
Međutim, ukoliko ga posmatrate kao satiru drevnog američkog straha od sovjeta, a od nedavno, islamskog fundamentalizma, ostvarenje pruža zaista zanimljive momente, pre svega za najmlađe, koji tek treba da usvoje koncept neutemeljenih strahova koje im na dnevnoj bazi projektuju novinari i relevantni ljudi poput političara, obaveštajnih šefova i generala. Kroz sprdanje sa takvim ličnostima, PLANETA 51 jasno govori da čak i vanzemaljci ne mogu da budu tako drugačiji, samo ako dozvolimo sebi da ih napokon upoznamo.
Bez obzira na mnoge sitne nedostatke, ova ideja gura ceo film napred, a ujedno i edukuje mlade da je jedina stvar koje treba da se plaše sam strah.
Ukoliko želite da pročitate još recenzija, ili se prosto informišete o filmskom TV programu na prijemniku blizu vas, bacite pogled na autorov blog TV Program i Film.
Komentari: