Solomon Kane (Solomon Kejn)

Robert Hauard je, bez obzira što je živeo samo 30 godina i umro pre gotovo 80, bio palp pisac koji je ostavio neverovatan uticaj na popularnu umetnost. To se osetilo tek sa ekranizacijama njegovih najpopularnijih likova, Konana i kralja Kula.

Film SOLOMON KANE pokazuje da u njegovim delima ima još mnogo fantastičnih, bezvremenih likova.

Kao i kod poznatijih stanovnika Robertove glave, Solomon Kejn je svoje prvo oživaljavanje doživeo kroz strip. Priča o surovom piratu koji odlučuje da počne da se bori protiv zla pojavila se u slikama početkom sedamdesetih, ali nije dobila kultnu popularnost varvaskih kolega. Zajednička za njih, međutim, bila je sposobnost njihovog kreatora da stvori neobične i pomalo izmeštene, a opet prepoznatljive univerzume.

Film igra na tu kartu vrlo uspešno. Nakon susreta sa uterivačem dugova iz pakla, kapetan Kejn odlazi u manastir u rodnoj Engleskoj i odbacuje svaki oblik nasilja. Jednog dana, međutim, monasi mu poručuju da mora da napusti to utočište i pronađe sudbinu. Nevoljno, on kreće na hodočašće, a istovremeno, na krajnjem zapadu zemlje, misteriozni čarobnjak sprovodi kampanju terora nad lokalnim stanovništvom.

Bez obzira na istorijski okvir u kom je smeštena priča, univerzum Solomona Kejna sadrži magiju i veštice u jedankoj meri kao i kremenjače i šešire sa kopčom. Odluka režisera i scenarista da ne daju objašnjenje za nastanak ovog neobičnog miksa, uz odbijanje da period postave u neku korelaciju sa stvarnom istorijom pokazala se kao odlična: od početka do kraja SOLOMON KANE je čista fantastika.
Uz to, priča je sastavljena iz gomile kliše i predramatičnih elemenata koje film shvata smrtno ozbiljno i koji se dobro uklapaju u palp osećaj celog ostvarenja.

Prosečan budžet od 45 miliona dolara za ovaj žanr najvećim delom usmeren je u izradu gotskih scenografija i kostima odgovornih za atmosferu propadanja. Film nije povukao velike zvezde, ali zato Džejms Pjurefoj pruža vrlo uverljivog kapetana Kejna, čoveka stvorenog iz nasilja koji pokušava da se iskupi, svestan da verovatno neće uspeti.

Po mnogo čemu, SOLOMON KANE podseća na CONSTANTINE, najviše u pogledu tragičnih glavnih likova i stvarnosti koja poseduje mračnu, natprirodnu stranu koju svi uzimaju zdravo za gotovo.
Razlika između njih jeste mnogo bolji glumački kadar, veći akcenat na akciju i generalno, mnogo zabavnije ostvarenje, naravno, u korist kapetana Kejna.

Ukoliko želite da pročitate još recenzija bacite pogled na autorov blog TV Program i Film.

Komentari: