The Tree of Life (Drvo života)
Ovaj film nije jednostavan za gledanje, iako je, u svojoj suštini, njegov zaplet veoma prost. Umesto da nam ispriča svoju ideju, režiser Terenc Malik nam nju pokazuje, trudeći se da je i mi, u nedostatku bolje reči, iskusimo.
U ostvarenju ”Drvo života”, univerzum i njegovo nastajanje, kao i najobičniji život mladog dečaka, pretapaju se iz dva polariteta. Prvi je priroda, koja je nasilje i promena, a drugi je stanje milosti (engl: grace), koje predstavlja prihvatanje, ljubav i razumevanje.
U filmu, mlada porodica nastaje i raste sredinom 20. veka u Sjedinjenim državama. Nju čine bračni par i tri sina. Otac je gord, prezahtevan i surov, u odličnom tumačenju Breda Pita; majka je topla, blaga i otvorena, a oboje su puni ljubavi za svoju decu, iako to pokazuju na različite načine. Porodična tragedija koja se odigrava na početku filma rezonuje kroz njih, ali i kroz vreme, u budući život jednog od dečaka, tada već srednjovečnog čovka, i naizgled beskrajno u prošlost, do samog početka svemira.
Tokom 140 minuta trajanja, Malik prikazuje scene i zvukove obične i neobične: neke prikazuju ogromne magline i polove Jupitera, druge prizor leptira koji sleće na prste. Kamera u filmu je fenomenalna, poputno slobodna i u stanju da snima kadrove tako da postaju gotovo opipljivi – trava pod bosim nogama, ili vlažna, crna zemlja ispod šaka. Zvuči neverovatno, ali film se preliva u zonu taktilnog čula.
Zbog toga, ”Drvo života” je teško posmatrati kao konvencionalni film, jer naracija predstavlja pokušaj Malika da prikaže iskustvo, a ne samo sekvencu objektivnih događaja. Njegova dužina, i veoma čudan tempo, prepun iskliza u amorfne, nestvarne prizore čine ga filmom koji, bez obzira da li vam se dopao ili ne, neće prosto ”proleteti”.
Za mene, najveći uspeh režisera u ovom projektu je činjenica da je uprkos veoma neobičnoj formi, uspeo da prenese savršeno jasnu i, bar za mene, nedvosmislenu poruku, bez da i nju pakuje u hiljadu mogućih tumačenja, na način na koji, recimo, Dejvid Linč radi.
Najviše oduševljava to što je poruka važeća za sve što postoji i što će postojati. Ona staje u jednu rečenicu, a ipak predstavlja životni put svega – od najmanjeg virusa do samog postojanja kao entiteta gde se energije i materije komešaju.
U teškom filmu, Malik nam je preneo jednostavnu zamisao o kompletnoj prirodi postojanja.
Komentari: